Sanader je skrivečki kupio automobil za 4,2 mil. kuna, pa ga čim je razotkriven žurno pokušava prodati. Poštenom Mesiću opet su podvali jer su mu, naravno protiv njegove volje, kupili čak tri automobila za samo 6, 5 mi. kuna, koje on naravno neće prodati. Obnovio se i Bandić, kao i mnogi drugi. Zadivljuje socijalna neosjetljivost narodnih vladara, kako onih zaljubljenih u zločinca Tita, tako i onih zaglupljenih Europskom unijom. To je znakoviti uvod u bezdušnu sutrašnjicu u koju nas kao slijepce vode bezosjećajni karijeristi.

Država je u gospodarskoj krizi a stotine postavljenih SDP-ovih skupih plakata i prije izborne kampanje, ukazuju na bahatu rastrošnost i potpunu socijalnu neosjetljivost partije koja se reklamira kao alternativa uz geslo Radom i poštenjem. Koliko bahatosti i gluposti i to u izbornoj godini!

Blago siromašnima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Tko je u Hrvatskoj siromašan duhom vladari ili glasači, znat ćemo poslije izbora.

Kada se potakne činjenična rasprava o očiglednim komunističkim zločinima, to se javno etiketira kao nepotrebni i retrogradni povratak u prošlost. Kada se nameću i izmišljaju hrvatski zločini i u jednom i drugom ratu onda se to predstavlja kao civilizacijski iskorak radi budućnost. Hrvatske branitelje se nastoji pozatvarati i blatiti na montiranim političkim procesima. Doživljavaju sudbinu ustaša. Krivi su unaprijed, bez obzira na dokaze i bez prava na obranu, za razliku od amnestiranih četnika iz Domovinskog rata i zaštićenih, nedodirljivih partizanskih krvnika iz Drugog svjetskog rata. Samo bolesni um mogao je smisliti Hudu jamu kaže nedavno jedan navodno začuđeni hrvatski ministar. Kao da je pao s Marsa, kao da javnosti nisu poznati razmjeri partizanskih zločina. Glavni naredbodavac, ideolog i provoditelj tih stravičnih zločina najveći krvnik dvadesetog stoljeća « na ovim prostorima» polupismeni komunistički satrap zvani – Tito je još uvijek amnestiran od svake odgovornosti.

Od pristigle gospodarske krize puno je opasnija kriza morala poštenja i zdravog razuma, koja nas je obuzela. Lakše ćemo nadoknaditi radna mjesta, gubitke i nestašice nego štetu koju će nam ova vlast počiniti u ime božanstva zvanog EU. U cilju slamanja svakog otpora iz javnosti je protjeran svaki glas otpora i razuma.

Na javnoj televiziji opet ni riječi o Ocu Domovine Anti Starčeviću, na 113. obljetnicu njegove smrti. Nije on Tito ni Smoje. Televiziju su uzurpirali Jovan – Vanja, Aco, Denis i slični koji ugošćuju samo članove vučjeg čopora. Ima tu mjesta i za srpsku cajku »Lepu Brenu» i tu u udarnom terminu javne kuće zvane HTV, ali nema ni spomena na Antu Starčevića. Slično je prošao i dokumentarni film o Anti Gotovini. Na premijeri nije bilo nikoga iz državnog ni političkog vrha. Oni su Gotovinu ionako izručili radi svojih fotelja. Javnoj televiziji dokumentarni film o Anti Gotovini nije interesantan, za razliku od četničko propagandne « Oluje nad Krajinom» i još goreg uratka sličnih autora o tzv. logoru u Lori. Zastrašujuća je spoznaja iz prošlog broja Hrvatskog lista, o milijunskim odštetama obiteljima stradalih Srba u Lori. Mogu li Hrvati, makar u smrti imati ista prava kao Srbi? Ne čudi stoga ponašanju drugih prema nama.

Poštovani hrvatski uznici, sretni vam Božić i Nova Godina! Teško vam je, ali ste vjerojatno slobodniji od progonitelja. Slobodniji ste i časniji od vlastodržaca i političara. Moralniji od Kajina i njegovih antifašističkih mrzitelja. Iako su vas vlastodršci žrtvovali, narod, a posebno branitelji nisu vas zaboravili. Molimo i za vaše progonitelje.

Naši suborci, hrvatski branitelji od Gotovine, Kordića, Praljka i ostalih haaških uznika još jedan Božić dočekuju, nepravedno utamničeni, prodani i predani gospodarima zla i tame od Judinih sljedbenika za šaku obećanih zlatnika. Prodani su kako bi Hrvatska ili bolje reći odnarođena elita ušla u pogansku Europsku uniju. Stotine junaka Domovinskog rata čame u domaćim tamnicama bez ikakve krivnje, osuđeni po nalozima politike koja provodi sramotno izjednačavanje žrtve i agresora u cilju relativizacije istine i stvaranja nove Balkanske tvorevine. Ponosni ratnici, junaci, zapovjednici koji su zaustavili presijecanje Hrvatske kod Gospića Norac i Orešković, isto kao i desetci drugih manje poznatih kao što su Bungur, Banić, Gudić, Bikić…osuđeni na montiranom političkom postupku u Lori i mnogi drugi koji su Božić 91 dočekali u rovovima, na ćukama, goloruki, promrzli ali snažni, hrabri i odlučni, danas ni krivi ni dužni čame u tamnicama, radi nemoralnih vlastodržaca i njihova zlatnog teleta zvanog EU.

Razotkrivena je planirana prijevara. Policajac – ubojica prijeti sebi i novinaru. Ubojica i dalje radi u zagrebačkoj policiji. Po svemu sudeći prijetio je u dogovoru s organizatorima montiranog procesa kako bi sumnja pala na Glavaša. Biva otkriven, a umjesto zgražanja i osude, otkaza i kaznene prijave, slijedi neviđena obrana zločina i zločinca sa svih razina od policije do medija. Ovo je nečuveno.

Državni odvjetnik Mladen Bajić dobio je nagradu Miko Tripalo koju Hrvatski helsinški odbor dodjeljuje za promicanje ljudskih prava i pravne države. Ima li još jedna ovakva zemlja na svijetu? Tzv. borci za ljudska prava a sve od reda špijuni i policijski doušnici, nagrađuju javnog tužitelja za montirane političke postupke i zbog neprocesuriranja pravih kriminalaca, nagradom koja nosi ime notornog komuniste. Stvarno smo svi totalni idioti ako nam se i ovo može prodati kao pozitivno, napredno i poželjno. Slijedeća vijest potvrđuje da nas stvarno drže takvima. Zagrebački policajac koji je prijetio novinaru Dragi Hedlu, je Krunoslav Fehir, krunski svjedok u postupku protiv Branimira Glavaša.