Rođen sam 12.rujna 1960 godine u Dicmu pokraj Sinja gdje sam završio osnovnu školu. Srednju školu sam završio u Splitu. U Splitu sam završio i Pravni fakultet.

U Nišu sam početkom 1985. godine uhićen i priveden u vojni pritvor Lora u Splitu. Suđen sam zbog «neprijateljske propagande» sa još šestoricom prijatelja.
Svi smo bili članovi studentske vjeronaučne skupine sv. Dominik u Splitu kod oca dominikanca Luke Prcele, koji je u to vrijeme bio osuđen za isto djelo.
Od tada sam napisao stotine prosvjednih pisama na razne adrese koja nitko nije želio objaviti osim ljubljanske Mladine. U to vrijeme sam upoznao većinu hrvatskih disidenata i sudjelovao u svim inicijativama i djelatnostima. Npr. u Splitu sam prikupio zajedno sa grupom prijatelja preko 10 000 potpisa da se jezik zove hrvatski.

Prikupljao sam potpise za oslobađanje političkih zatvorenika, stvarao ilegalne organizacije, koje su pisale letke, parole... i sl. Bio sam među najužom grupom ljudi iz Južne Hrvatske koja je činila inicijativni krug za osnivanje HDZ-a.
To je grupa koja je osnovala HDS. Bio sam jedan od utemeljitelja Društva političkih zatvorenika. Zaposlio sam se tek 1989. i to kao transportni radnik iako sam diplomirani pravnik., nakon 5 godina, nezaposlenosti i više stotina molbi.

Uspostavom Neovisne Hrvatske Države djelatno sam se uključio i spadao među organizatore prvih dragovoljačkih skupina u Splitu.
Skupina kojoj sam pripadao je osvojila prvu vojarnu u Splitu i zaplijenila prvo oružje. Od utemeljenja smo bili pripadnici samostalne dragovoljačke satnije u 4 brigadi ZNG, koja je bila na ratištima od Unešića do Stona.
Zbog bolesti, jer sam završio u bolnici u veljači 1992, sam se vratio na posao u RF MIORH Split.
Raspadom HDS -a, pristupio sam HSP-u.

Početkom 1994 ponovno sam dragovoljno otišao u vojsku gdje sam proveo još pune dvije godine. Djelatni sam sudionik akcija «Zima94», «Ljeto 95 « i «Oluja», za koje sam dobio odličja i pohvalu ministra obrane. Iz rata sam izišao sa činom djelatnog satnika i kao ratni vojni invalid.

Na radnom mjestu sam povratkom iz rata degradiran i smijenjen sa šefovskog na referentsko mjesto jer nisam želio ući u HDZ.

Od 1993 sam bio pravaški vijećnik u gradu Splitu. Prvi sam vijećnik u Hrvatskoj koji je stranci vratio mandat poslije poznatog pravaškog raskola i oživljavanja HČSP-a. Smatrao sam i smatram da je politika čast i moralna obveza i da to treba svjedočiti vlastitim primjerom.

Član sam Matice Hrvatske, UHBDDR,bio sam član Viteškog alkarskog društva, dopredsjednik Središnjeg Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata. . . i mnogih drugih udruga.
Godinama sam radio na pomoći hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, sudionik sam i suorganizator mnogih akcija, prosvjeda, demonstracija za zaštitu Domovinskog rata.

Objavio sam stotine članaka, reakcija, otvorenih pisama u raznim medijima. Sudjelovao sam u mnogim polemikama, radio i TV emisijama. Uvijek sam zastupao hrvatska, pravaška, poštena i iskrena stajališta, kojima sam branio temelje Hrvatske. Zbog toga sam bio napadan, vrijeđan, omalovažavan, doživljavam prijetnje, napade. Godinama me UDBA zamaskirana u SZUP, prisluškuje, obrađuje, prati, nadzire . . .

S ponosom ističem da sam suorganizator povijesnog skupa «Svi smo mi Mirko Norac», suorganizator sam akcije prikupljanja 400 000 potpisa za obvezni referendum koji Vlada nije provela za što će prije ili kasnije odgovarati.
Jedan sam od inicijatora i utemeljitelja saveza hrvatskih stranaka zvanog «Hrvatski blok», koji je uvjerljivo pobijedio u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Nositelj sam pravaške liste koja je u nekad crvenom Splitu osvojila preko 13 % glasova bez logistike, novca i medija. Prvi sam čovjek u Hrvatskoj kojemu nije bilo dopušteno biti zamjenik gradonačelnika iako je to dobio na izborima.
U zemlji u kojoj su se na visokim dužnostima redali i lopovi i kriminalci i četnici i homoseksualci . . . meni nije dopušteno jer nisam želio zavijati sa vukovima, krasti sa lopovima, lagati sa lažovima... To me nije pokolebalo, već upravo obratno to me učvrstilo u uvjerenju da se svi normalni, pošteni i čestiti Hrvati moraju djelatno uključiti u politiku kao djelatnost od općeg dobra.

Oženjen sam, otac sam troje malodobne djece , zaposlen sam u Županijskoj upravi za ceste u Splitu.
Vjerujem u hrvatski narod više nego u političare, vjerujem da je politika čast i moralna obveza, a ne prljav posao, vjerujem da je vrijeme za smjenu generacija, vjerujem u Thompsona koji kaže:
« . . . uzmimo u svoje ruke sudbinu i sreću, ni ja više tako ne mogu i neću . . . »
Vjerujem u pravaško jedinstvo, vjerujem u hrvatsku pamet i zato sam se kandidirao za Gradonačelnika Splita.

Luka Podrug