| Prvih sto dana predsjednika Ive Josipovića |
|
|
|
|
Vjerovao sam se kako je nemoguće imati predsjednika lošijeg za Hrvatsku od Mesića. Nakon sto Josipovićevih dana nisam više siguran. Fin, uglađen , blijed, tih i intelektualan novi predsjednik je nagovještavao čovjeka pomirenja i budućnosti. Pokazao se po svim potezima, stranačkim i pristranim predsjednikom koji izaziva podjele i vraća državu u lažnu i ideologiziranu prošlost. Izborom korumpiranih i kompromitiranih savjetnika od Lončara, Perkovića do Zrinkice, pogazio je najavljivanu pravdu. Brojem savjetnika i visinama njihovih plaća pokazao je elitističku i bahatu socijalnu bezosjećajnost, tipičnu za naše kvaziljevičare. Na žalost dobili smo još jednog stranog predsjednika u Hrvatskoj, koji nam je nametnut sa zadatakom uvođenja bratstva i jedinstva, relativizacije krivnje između agresora i žrtve i dodatnog cijepanja hrvatskog domovinskog i iseljeničkog korpusa. Svojim „ljubavničkim“ odnosom sa Tadićem sjajno nadopunjuje Jacu i njenu ljubav prema Pahoru. Šteta što oboje makar kao Srbiju i Sloveniju, ne vole svoju domovinu Hrvatsku. Žao mi je što su svi dosadašnji Josipovićevi štetni potezi u suprotnosti s njegovim uglađenim vanjskim dojmom. |